Unutarnji vapaj

Težnja je uspinjući vapaj, vapaj koji se uzdiže u našem srcu. Svojim unutarnjim vapajem možemo ući u božansku svijest. To nije vapaj za ugledom i slavom. To je vapaj za našom potpunom, bezuvjetnom, bezgraničnom jednošću s Bogom, koji je Unutarnji Pilot broda našeg života.

Boga moramo učiniti živom stvarnošću u svom svakodnevnom životu. Moramo osjećati da je Božja nazočnost od vrhunske važnost. Ne jedemo li svakog dana, izgladnjet ćemo tijelo. Isto tako moramo znati da ako se svakog dana ne molimo i ne meditiramo, izgladnjujemo naše duhovno tijelo. Kad težimo suzama našeg srca, Bog se odozgo spušta k nama. To je poput susreta dvoje ljudi: jedan je na prvom katu, a drugi na trećemu. Mi se uspinjemo na drugi kat, a Bog silazi k nama na drugi kat. Tu se susrećemo i ispunjavamo jedno drugo.

Stubište do drugoga kata satkano je od vapaja našeg srca. To su vapaji težnje; oni nisu poput suze što ih lijemo kada pogrešno postupimo. Srce vapi i žudi poput uspinjućeg plamena što uvijek uspravan hrli u vis. Bog se spušta pun Milosti, poput rijeke što sve pred sobom preplavljuje. Kad se težnja i Milost sastanu, doživljavamo božansko ispunjenje zajedništva s Bogom.

- Sri Chinmoy, Krila radosti